Kreativnost koja pokreće sutra

Kada je Nikola Tesla 1884. godine kročio na tlo New Yorka, u džepu je imao četiri centa, nekoliko pjesama i nacrte za revolucionarni motor na izmjeničnu struju. Svi su ga smatrali sanjarom, a Thomas Edison ga je otvoreno ismijavao tvrdeći da je izmjenična struja opasna i beskorisna.

Da bi preživio i financirao svoje laboratorije, Tesla je u jednom trenutku bio prisiljen kopati jarke za dva dolara dnevno. No odbio je odustati. Čak i kada mu je 1895. izgorio cjelokupni laboratorij s tisućama nacrta, alata i skupocjenih eksperimenata, nije pao u očaj — iz pamćenja je rekonstruirao nacrte i krenuo ispočetka.

Njegova tajna ležala je u nevjerojatnom fokusu: u glavi bi vizualizirao stroj do najsitnijeg vijka i pustio ga da «radi» u mislima kako bi vidio gdje će se istrošiti, prije nego što bi ga uopće počeo sastavljati. Njegov rad dokazuje da genijalnost bez nepokolebljive ustrajnosti nikada ne bi rasvijetlila planet.

Pogledajte svoju jaknu, ruksak ili čizme. Vjerojatno ćete ugledati ciferšlus — patentni zatvarač. Čini se tako očiglednim i jednostavnim, no čovječanstvu je trebalo više od 20 godina neuspješnih pokušaja, bankrota i podsmijeha da ga usavrši.

Švedski izumitelj Gideon Sundback uspio je tek 1913. godine, nakon što su njegove prve verzije redovito ispadale iz ležišta, hrđale i trgale odjeću. Ljudi su pitali: «Zašto bismo koristili to komplicirano čudo kad gumbi i kopče rade sasvim dobro?»

Sundbackov trik nije bio samo u zupcima, nego u osmišljavanju stroja koji ih je mogao masovno i precizno rezati i spajati na traku. Danas — od odijela astronauta koja moraju hermetički zatvoriti vakuum svemira do dječje pernice — ciferšlus drži našu svakodnevicu na okupu. To je dokaz da su najveće inovacije one koje postanu toliko neophodne da ih počnemo uzimati zdravo za gotovo.