Ivan Blaž Lupis
- Rođen
- 27. siječnja 1813., Rijeka
- Umro
- 11. siječnja 1875., Milano
- Područje
- Pomorstvo, vojna tehnika
- Najpoznatije
- Zamisao preteče torpeda („spasilac obale“)
Riječki dječak u pomorskoj odori
Ivan Blaž Lupis (tal. Giovanni Biagio Luppis) rođen je 27. siječnja 1813. u Rijeci, u obitelji pomoraca podrijetlom s Pelješca. Gimnaziju je polazio u rodnom gradu, a 1835. završio je Pomorski kolegij u Veneciji.
Cijeli radni vijek proveo je kao časnik austrijske ratne mornarice. Napredovao je od kadeta do kapetana fregate, zapovijedao ratnim brodovima i sudjelovao u nekoliko pomorskih pohoda, a posljednje godine službe vodio je odjel za nabavu i opremu u tršćanskom arsenalu. U mirovinu je otišao 1861. i vratio se u Rijeku — s jednom zamisli koja mu nije davala mira.
„Spasilac obale“ — brodić bez posade
Oko 1860. Lupis je smislio plovilo bez posade kojim bi se s kopna moglo napasti neprijateljski brod. Nazvao ga je „spasilac obale“ (tal. salvacosta, njem. Küstenretter). Bila bi to drvena brodica napunjena eksplozivom, s upaljačem koji bi se aktivirao pri udarcu u brod. Kormilom se upravljalo s obale, pomoću dugih užadi.
Lupis je izradio modele dugačke oko jedan metar. Prvi je plovio na jedra, a drugi je pokretao vijak koji je okretala navijena opruga — slično mehanizmu sata. Izum je 1860. predstavio Tehničkom odboru Ministarstva rata u Beču. Stručnjaci su zamisao ocijenili zanimljivom, ali su zaključili da pogon i upravljanje nisu dovoljno dobro riješeni pa mu nisu odobrili novac. Najstarija sačuvana replika modela s vijkom i oprugom i danas se čuva u Vojnopovijesnom muzeju u Beču.
Suradnja s Robertom Whiteheadom i rođenje torpeda
Lupis nije odustao. Godine 1864. sklopio je ugovor o suradnji s Robertom Whiteheadom, engleskim inženjerom i tehničkim direktorom riječke tvornice Stabilimento tecnico fiumano (Riječki tehnički zavod), koja je izrađivala parne strojeve za brodove.
Whitehead je zamisao temeljito preradio i nakon dvije godine rada, potkraj 1866., nastao je prototip. Novo oružje imalo je oblik vretena, metalni trup i plovilo je ispod površine mora. Vijak je pokretao motor na stlačeni zrak, a poseban uređaj održavao je dubinu plovidbe. Upravljanje užadima više nije bilo potrebno. Novo se oružje isprva zvalo „minski brod“, a ubrzo je dobilo ime torpedo — prema latinskom nazivu za ribu drhtulju, koja plijen omamljuje električnim udarom. Prvi torpedo plovio je brzinom od 6 čvorova i imao doseg od 900 metara.
Pošteno je reći da se većina tehničkih rješenja pripisuje Whiteheadu i njegovim suradnicima u tvornici. Lupisova je zasluga početna zamisao i ustrajnost kojom ju je godinama promicao.
Rijeka — kolijevka torpeda
Nakon pokusa 1867. Ministarstvo rata u Beču pristalo je otkupiti pravo na korištenje izuma. Prva su torpeda nosila ime Luppis-Whitehead. Nakon austrougarske mornarice kupile su ih i druge pomorske sile — među prvima Velika Britanija 1871. — a riječka tvornica postala je prva tvornica torpeda na svijetu. Torpeda su se u Rijeci proizvodila sve do 1966.
Whitehead je 1875. preuzeo tvornicu i pretvorio je u privatnu tvrtku specijaliziranu za torpeda, koja je nastavila raditi i nakon njegove smrti, pod različitim imenima i vlasnicima.
Za zasluge je Lupis 1869. dobio plemićki naslov s pridjevkom „von Rammer“. Umro je 11. siječnja 1875. u Milanu. Njegov se lik 2016. našao na hrvatskoj poštanskoj marki iz serije „Hrvatski izumi“.
Zašto je Lupis važan danas
Torpedo je iz temelja promijenio pomorsko ratovanje, a Rijeku je učinio jednim od svjetskih središta proizvodnje. Priča o Lupisu i Whiteheadu lijep je primjer kako se dobra ideja i vrhunsko inženjerstvo nadopunjuju: jedan je zamislio, drugi je usavršio.
Rijeka tu baštinu i danas njeguje. Izumu i proizvodnji torpeda posvećene su izložbe u gradu 2010. i 2016., o njima se raspravlja na riječkim konferencijama o industrijskoj baštini, a brine se i udruga Pro Torpedo. Snimljen je i dokumentarni film „Prvi torpedo“ (2006.).
Ta je priča i dio bogate tehničke baštine Rijeke, koju predstavlja Muzej tehničke kulture Rijeka. U virtualnom muzeju možete razgledati više od 400 eksponata iz povijesti tehnike, a u popisu hrvatskih izumitelja upoznati i druge genije s naše obale — poput Istranina Josipa Belušića, izumitelja električnog brzinomjera, ili Šibenčanina Fausta Vrančića.