Ruđer Bošković
- Rođen
- 18. svibnja 1711., Dubrovnik
- Umro
- 13. veljače 1787., Milano
- Područje
- Fizika, astronomija, matematika, filozofija
- Najpoznatije
- Theoria philosophiae naturalis (1758.), krivulja sila
Iz Dubrovnika u Rim
Ruđer Josip Bošković rođen je 18. svibnja 1711. u Dubrovniku. Školovao se u isusovačkom kolegiju u rodnom gradu, a zatim u Rimu, na glasovitom Collegium Romanum, gdje je studirao retoriku, filozofiju i teologiju. Bio je toliko dobar da je već 1740., još kao student teologije, počeo ondje predavati matematiku. Za svećenika je zaređen 1744., a katedru matematike držao je do 1760.
Znanstvenik kojega su zvali kad nešto zapne
Kad su se na kupoli bazilike sv. Petra u Rimu pojavile pukotine, papa Benedikt XIV. 1742. zatražio je savjet stručnjaka, među njima i Boškovića. On je predložio da se kupola učvrsti željeznim obručima, a papa je taj prijedlog prihvatio.
Od 1750. do 1752. s isusovcem Christopherom Maireom mjerio je luk meridijana između Rima i Riminija, kako bi se provjerio stvarni oblik Zemlje. Iz tog je rada nastala i nova karta Papinske Države. Republika Lucca dodijelila mu je 1757. plemstvo jer je pomogao riješiti spor oko voda na granici.
Jedan zakon za cijelu prirodu
Najvažnije Boškovićevo djelo, Theoria philosophiae naturalis („Teorija prirodne filozofije“), objavljeno je u Beču 1758. Već puni naslov otkriva njegovu veliku ambiciju: prirodna filozofija „svedena na jedan jedini zakon sila koje postoje u prirodi“. U njemu je zamislio da se materija sastoji od sitnih točaka bez protežnosti, između kojih djeluje jedna sila. Na vrlo malim udaljenostima ta je sila odbojna, pa se točke nikada ne mogu dodirnuti; s porastom udaljenosti nekoliko puta mijenja predznak, a na velikim udaljenostima postaje privlačenje kakvo opisuje Newtonov zakon gravitacije.
Tu ideju prikazao je poznatom Boškovićevom krivuljom sila. Njome je jednim zakonom pokušao objasniti čvrstoću tijela, elastičnost, sudare i gravitaciju. Njegovim su se idejama kasnije zanimali Joseph Priestley, Humphry Davy i Michael Faraday, a danas ga smatraju jednim od preteča atomske teorije i teorije polja.
Kako to zamisliti? Sjeti se dviju kuglica spojenih oprugom: ako ih stisneš, odguruju se, a ako ih razvučeš, privlače se. Boškovićeva sila ponaša se slično, samo što se izmjena privlačenja i odbijanja ponavlja više puta. Tako je objašnjavao zašto tijela imaju stalan oblik i zašto se dva predmeta nikada ne mogu stopiti u jedan.
Putnik, astronom i diplomat
Od 1759. do 1763. putovao je Europom — boravio je u Parizu, Londonu, Carigradu i Varšavi — a 1761. izabran je za člana londonskoga Kraljevskog društva (Royal Society). Bio je profesor matematike u Paviji (1764. – 1769.), a 1764. osnovao je zvjezdarnicu Brera u Milanu. Nakon ukidanja isusovačkog reda 1773. preselio se u Pariz, primio francusko državljanstvo i radio za francusko ministarstvo vanjskih poslova te kao ravnatelj optike za francusku mornaricu.
U astronomiji je, među ostalim, dao prvi geometrijski postupak kojim se iz tri opažanja iste točke na površini planeta koji se okreće može odrediti položaj njegova ekvatora. Bavio se i računanjem putanja planeta te optikom i optičkim instrumentima.
Cijeli je život ostao vezan uz rodni grad: obavljao je diplomatske zadaće za Dubrovačku Republiku i pomagao joj u teškim trenucima. Pred kraj života vratio se u Italiju, gdje je 1785. u Bassanu objavljeno pet svezaka njegovih radova iz optike i astronomije (Opera pertinentia ad opticam et astronomiam). Umro je u Milanu 13. veljače 1787. i pokopan je u crkvi Santa Maria Podone.
Bošković danas
Bošković je bio član devet znanstvenih akademija, među njima onih u Bologni, Parizu i Sankt Peterburgu. Po njemu se od 1950. zove Institut Ruđer Bošković u Zagrebu, najveći hrvatski znanstveni institut za prirodne znanosti i tehnologiju, a njegovo ime nosi i krater Boscovich na Mjesecu. Njegova priča pokazuje kako znatiželja ne poznaje granice među znanostima. Upoznaj i ostale hrvatske izumitelje i znanstvenike, poput renesansnog polihistora Fausta Vrančića ili seizmologa Andrije Mohorovičića.